(Испод) Интегрални интервју, имеилом, који је дао менаджер "Златног Риса" за новине "Евро Блиц", а који је доста измењен у објављеној форми:
Дијана,
одговори су вам испод ваших питања.
Срдачно,
Горан Кљајић
----- Original Message -----
From: Dijana Macura Lipovčić
To: [email protected]
Sent: Wednesday, February 11, 2015 12:05 PM
Subject: Pitanja
- U čemu je spocifičnost ovog festivala?
Odgovor: Ima mnogo posebnosti. Neću ih nabrajati, numerički, ali ću navesti neke od tih iznimnosti.
Ovo je jedini festival pantomime i mime, i to u sredini gde one uopšte ne postoje, odnosno, nema ni jednog, jedinog izvođača ovih prastarih dramskih formi.
Takođe je ovo festival koji želi da afirmiše ovdašnje kvalitetne pisce satire (i humora), preko izvođenja (mono) komedije (kraćeg tipa, da se ne ponavljaju festivali komedije sa 3-4 učesnika), ali je to nemoguće, jer su svi glumci državni umetnici, odnosno službenici (zaposleni po državnim institucijama: pozorište ovo, pozorište ono, akademije i sl, ali svako sa budžeta), i nisu ni zainteresovani, niti sposobni, da se angažuju na nekom projektu koji nije visokobudžetski finansiran od strane države (u bilo kom obliku: ministarstva, grada i sl.). Tako da, kako sada stvari stoje, državnih umetnika, iz ove sredine, neće ni biti na ovom festivalu, niti ih je bilo na prvom "Risu". Time i ovdašnji pisci, a i kulturna sredina, mnogo gube, jer ne bivaju izvođeni ovdašnji tekstovi (ne mogu se dovoditi glumci izdaleka da izvode te tekstove), a neprestano se ponavlja Nušić (koji to zaslužuje, ali ne na takav način), i to neprekidno ponavljanje istog, naziva se: britka satira! "Kako je, On, Onda, pisao kao da gleda nas danas!" A oni što danas pišu o ovom danas, e tima se ne sme dopustiti ni nos da promole!
Ovo je festival koji želi da afirmiše glumca, jer je glumac srž pozorišta i glumišta, i zato je istaknuto da je ovo: "Predstava jednog izvođača". No, s obzirom na gore izneseno, ovdašnje nećemo videti. Za sada se oni udomljavaju u tople kutke dotiranih pozorišta, i nemaju potrebu da se trude oko posla. "Alaj volim ovaj režim, plata ide, a ja ležim!" njihovo je staro geslo. S te strane gledano, oni će praviti, i prave, svakakve smetnje nezavisnoj umetničkoj produkciji i preduzetništvu. Slikovito rečeno, oni su kao Salijeri (carski, dvorski kompozotor, iz vremena Mocarta, koji je bio izuzetno privilegovan i isto toliko nedarovit, a žestoko ljubomoran na sposobnost neprivilegovanog i siromašnog Mocarta; napomena za one koji nisu znali ovu istorijsku podvalu državnih umetnika, koja se stalno obnavlja) i Mocart, s tim da su oni, ovi ovdašnji državni umetnici - Salijeri.
Ovo je međunarodni festival, a po tome odakle stižu radovi učesnika (SAD, Rusija, Indija, Armenia, Francuska...), ovo je i svetski festival, jedan od ređih, ako ne i jedini, u ovoj sredini.
Festival je i multimedijalan, a to znači da ima žive nastupe (ili bi želio da ih ima, ali sam naveo neke razloge koji bi mogli onemogućiti tu živost), ali i filmske prikaze dramskih ostvarenja, u vidu trailera (kratkih filmova) ili čak dugometražnih mima-filmova (koje, verovatno, neće biti moguće prikazati, zbog ograničenosti vremenom). Mogli bismo, na festival, dovesti izvođače bilo iz koje zemlje (jer su svi zainteresovani), ali mi nemamo sredstava, a nemamo ih jer odluke o davanju sredstava donose ljudi koji sa umetnošću imaju veze samo preko televizora, a savetnici su im isti takvi, ili su, još gore, oni već pomenuti - Salijeriji). Tako da živog nastupa, izvođača iz Armenije, Sjedinjenih Država, Indije ili Rusije - neće biti. (Da ne pominjemo da ovde, jedva postojeća, privreda, pomaže samo po partijskim određenjima, jer im to olakšava poslovanje. Tako oni misle, a u stvarnosti vidimo da svi ropćemo, i to baš zbog toga, tih neekonomskih pravila u ekonomiji.)
Ima još izuzetnosti festivala, a neke će biti navedene kod odgovora na druga pitanja.
- Koje su to forme koje će biti predstavljene na festivalu?
Odgovor: Festival je široko zamišljen, ali po toj svojoj osnovnoj koncepciji, a to je: kratka komična /satirična, kritična, mimična/ forma. To je osnova, pored one o "one man show", ali se obe mogu i trebaju nadograditi, tako da ne budu strogo limitirajuće, jer sve što je sputano, nije umetnost. Pa će biti predstava koje će imati više izvođača, mada, najverovatnije, vantakmičarski, a imamo i predstava koje su znatno duže od "kratke forme", ali zbog ograničavajućeg vremena, nisam siguran da će biti prikazane (inače, prijavni rok je do 22. februara, tako da još ne znamo tačan program, niti izvođače). Istina, neće sve biti komično, naprotiv, ponekad i tragično, ali će biti u vezi sa pantomimom/mimom, kao što je to slučaj sa Fizičkim pozorištem (Physical Theter). A biće i obrnuto, "plakanja do suza", kad su u pitanju predstave mima-klovnova. Dakle, sadržaj će biti raznovrsan, od izrazito komičnog, preko fizičkog, do intelektualističke mime. Uz ovo, biće i pantomime za decu.
I da nabrojim, koristeći engleska imena, jer je bolje nego u prevodu, biće zastupljene ove forme: Comedy, Cabaret, Pantomime, Mime, Clown, Physical Theater, Silence Theater, Acrobatic Theater. Postoji mogućnost da u jednom obimu bude uključen i Stand Up, kao specifična, moderna, vrsta (mono)komedije.
Umnogome, mnoštvo od ovoga je Silence Theater (Tišina, Tihi, teatar), odnosno, bezgovorno pozorište, u susretu sa govornim teatrom (comedy, cabaret), i to je baš ono što festival želi da naglasi: pisca i glumca, tekst i izvođačko umeće.
- Na koji način će gledaoci imati priliku da vide projekcije? (Video bim? )
Odgovor: Tehnika još nije precizirana (ovih će dana), i zavisi od tehničkih lica, ali koliko znam, za sada, biće to projekcija na platnu. Za neke velike video bimove i skupu tehniku, mi baš nemamo mogućnosti. No, to neće umanjiti estetski doživljaj posetioca, koji će, kao i na prvom "Risu", sigurno uživati u prikazanom, usredsređujući se privučeni umetničkom snagom prikazanog, a ne razmišljajući o tehnici, jer će im čitavu pažnju privlačiti samo sadržaj koji će gledati.
- Otkud ideja da se ovakav festival organizuje u Banjaluci?
Odgovor: Ideje dolaze od pojedinaca. Ako imate Aleksandra Velikog, osvojićete svet i proširiti svoju kulturu. Ako nemate, onda će vam kulturu diktirati načelnici ministarstava i gradskih uprava, a to znači da nikad ništa nećete imati, jer nikad nije zabeleženo da su oni bilo šta, u umetnosti, pomerili s mesta. Znate da Srpska Akademija nikad nije primila Teslu u svoje redove, ali jeste gomilu za koje, ni žive, ni mrtve, danas niko ne zna. A ovde bi Pikasa pitali: "A u kom vi ministarstvu radite, kad već želite da izlažete svoja dela?!"
Tako da je ideja bila da se napravi festival, koji ne bi bio skup (sirotinjski je siromašan, da kažemo istinu, ali zato umetnički bogat, za razliku od nekih drugih, kod kojih je upravo obrnuto), koji bi dao priliku ovdašnjim piscima i glumcima, a doveo što je moguće bolje autore iz sveta (što će ovaj put i biti, i to prvorazrednih umetnika i vodećih u svojim zemljama), bilo lično (što ne možemo zbog sredstava, a takođe ni zbog toga što im ne možemo obezbediti, mnogima, pozorišno-scenske uslove kakve zahtevaju njihove predstave).
Svi se sećamo, ili bar neki, kad je ovde otišlo milion i po KM (ili možda više?) na propali filmski festival. Nikom ništa, nisu prve pare koje je pojela maca.
Ali, neki od nas, želili su i sebi, i gradu, da pokažu da ovde nisu samo mace koje proždiru novac, nego da ima i onih koji su zainteresovani za promociju umetnosti, specifično u oblasti o kojoj govorim.
Nije to bio nikakav direktni uticaj (to rasipanje novca na propali filmski festival), ovo je samo napomena šta se dešavalo, a ideja je bila da se afirmišu stvaraoci, a eto, preko njih, i grad. Znači, izraslo je to iz jedne imaginacije i umetničke potrebe, a ne neke administrativne ili političke odluke. Inače, ovo je jedini festival koji je upisan u svetski mima kalendar, i to pod imenom države: Republika Srpska.
Ne tražimo nikakve povlastice, samo bi volili da nas Salijeriji ne onemogućavaju. Ali, baš naprotiv, njihova je priroda upravo takva.
Ukoliko smatrate da bi još nešto trebvali da dodamo, slobodno dopišite....
Odgovor: Trudimo se da nešto napravimo, kako za sebe, tako i za sredinu, pogotovo za ove umetničke forme, ali su, za nezavisne umetnike, prepreke ogromne. Najviše je to do mentaliteta, koji nikad (u istoriji) ništa nije stvorio, pa mu je, onda, rušenje prirodnije nego stvaranje.
Ovo samo konstatujem.
Nećemo se žaliti. Tu smo, gde smo.
Bićemo "sa štitom, ili na štitu"!
Možemo da stvorimo svetski festival (što već u nekim elementima i jeste), vreme će pokazati da li smo i uspeli.
(odgovarao: Goran Kljajić, pisac, idejni osnivač Festivala "Zlatni Ris - Serbske" /Srpske, Serbskaja... - već kako kome odgovara, i tu je sloboda i gledaocu i organizatoru/)
napomena: theater - pisano američkim engleskim, zbog češće upotrebe od englesko-engleske varijante.
--
S poštovanjem
DIJANA MACURA LIPOVČIĆ
novinar "EuroBlica"
tel. 066 329 860
одговори су вам испод ваших питања.
Срдачно,
Горан Кљајић
----- Original Message -----
From: Dijana Macura Lipovčić
To: [email protected]
Sent: Wednesday, February 11, 2015 12:05 PM
Subject: Pitanja
- U čemu je spocifičnost ovog festivala?
Odgovor: Ima mnogo posebnosti. Neću ih nabrajati, numerički, ali ću navesti neke od tih iznimnosti.
Ovo je jedini festival pantomime i mime, i to u sredini gde one uopšte ne postoje, odnosno, nema ni jednog, jedinog izvođača ovih prastarih dramskih formi.
Takođe je ovo festival koji želi da afirmiše ovdašnje kvalitetne pisce satire (i humora), preko izvođenja (mono) komedije (kraćeg tipa, da se ne ponavljaju festivali komedije sa 3-4 učesnika), ali je to nemoguće, jer su svi glumci državni umetnici, odnosno službenici (zaposleni po državnim institucijama: pozorište ovo, pozorište ono, akademije i sl, ali svako sa budžeta), i nisu ni zainteresovani, niti sposobni, da se angažuju na nekom projektu koji nije visokobudžetski finansiran od strane države (u bilo kom obliku: ministarstva, grada i sl.). Tako da, kako sada stvari stoje, državnih umetnika, iz ove sredine, neće ni biti na ovom festivalu, niti ih je bilo na prvom "Risu". Time i ovdašnji pisci, a i kulturna sredina, mnogo gube, jer ne bivaju izvođeni ovdašnji tekstovi (ne mogu se dovoditi glumci izdaleka da izvode te tekstove), a neprestano se ponavlja Nušić (koji to zaslužuje, ali ne na takav način), i to neprekidno ponavljanje istog, naziva se: britka satira! "Kako je, On, Onda, pisao kao da gleda nas danas!" A oni što danas pišu o ovom danas, e tima se ne sme dopustiti ni nos da promole!
Ovo je festival koji želi da afirmiše glumca, jer je glumac srž pozorišta i glumišta, i zato je istaknuto da je ovo: "Predstava jednog izvođača". No, s obzirom na gore izneseno, ovdašnje nećemo videti. Za sada se oni udomljavaju u tople kutke dotiranih pozorišta, i nemaju potrebu da se trude oko posla. "Alaj volim ovaj režim, plata ide, a ja ležim!" njihovo je staro geslo. S te strane gledano, oni će praviti, i prave, svakakve smetnje nezavisnoj umetničkoj produkciji i preduzetništvu. Slikovito rečeno, oni su kao Salijeri (carski, dvorski kompozotor, iz vremena Mocarta, koji je bio izuzetno privilegovan i isto toliko nedarovit, a žestoko ljubomoran na sposobnost neprivilegovanog i siromašnog Mocarta; napomena za one koji nisu znali ovu istorijsku podvalu državnih umetnika, koja se stalno obnavlja) i Mocart, s tim da su oni, ovi ovdašnji državni umetnici - Salijeri.
Ovo je međunarodni festival, a po tome odakle stižu radovi učesnika (SAD, Rusija, Indija, Armenia, Francuska...), ovo je i svetski festival, jedan od ređih, ako ne i jedini, u ovoj sredini.
Festival je i multimedijalan, a to znači da ima žive nastupe (ili bi želio da ih ima, ali sam naveo neke razloge koji bi mogli onemogućiti tu živost), ali i filmske prikaze dramskih ostvarenja, u vidu trailera (kratkih filmova) ili čak dugometražnih mima-filmova (koje, verovatno, neće biti moguće prikazati, zbog ograničenosti vremenom). Mogli bismo, na festival, dovesti izvođače bilo iz koje zemlje (jer su svi zainteresovani), ali mi nemamo sredstava, a nemamo ih jer odluke o davanju sredstava donose ljudi koji sa umetnošću imaju veze samo preko televizora, a savetnici su im isti takvi, ili su, još gore, oni već pomenuti - Salijeriji). Tako da živog nastupa, izvođača iz Armenije, Sjedinjenih Država, Indije ili Rusije - neće biti. (Da ne pominjemo da ovde, jedva postojeća, privreda, pomaže samo po partijskim određenjima, jer im to olakšava poslovanje. Tako oni misle, a u stvarnosti vidimo da svi ropćemo, i to baš zbog toga, tih neekonomskih pravila u ekonomiji.)
Ima još izuzetnosti festivala, a neke će biti navedene kod odgovora na druga pitanja.
- Koje su to forme koje će biti predstavljene na festivalu?
Odgovor: Festival je široko zamišljen, ali po toj svojoj osnovnoj koncepciji, a to je: kratka komična /satirična, kritična, mimična/ forma. To je osnova, pored one o "one man show", ali se obe mogu i trebaju nadograditi, tako da ne budu strogo limitirajuće, jer sve što je sputano, nije umetnost. Pa će biti predstava koje će imati više izvođača, mada, najverovatnije, vantakmičarski, a imamo i predstava koje su znatno duže od "kratke forme", ali zbog ograničavajućeg vremena, nisam siguran da će biti prikazane (inače, prijavni rok je do 22. februara, tako da još ne znamo tačan program, niti izvođače). Istina, neće sve biti komično, naprotiv, ponekad i tragično, ali će biti u vezi sa pantomimom/mimom, kao što je to slučaj sa Fizičkim pozorištem (Physical Theter). A biće i obrnuto, "plakanja do suza", kad su u pitanju predstave mima-klovnova. Dakle, sadržaj će biti raznovrsan, od izrazito komičnog, preko fizičkog, do intelektualističke mime. Uz ovo, biće i pantomime za decu.
I da nabrojim, koristeći engleska imena, jer je bolje nego u prevodu, biće zastupljene ove forme: Comedy, Cabaret, Pantomime, Mime, Clown, Physical Theater, Silence Theater, Acrobatic Theater. Postoji mogućnost da u jednom obimu bude uključen i Stand Up, kao specifična, moderna, vrsta (mono)komedije.
Umnogome, mnoštvo od ovoga je Silence Theater (Tišina, Tihi, teatar), odnosno, bezgovorno pozorište, u susretu sa govornim teatrom (comedy, cabaret), i to je baš ono što festival želi da naglasi: pisca i glumca, tekst i izvođačko umeće.
- Na koji način će gledaoci imati priliku da vide projekcije? (Video bim? )
Odgovor: Tehnika još nije precizirana (ovih će dana), i zavisi od tehničkih lica, ali koliko znam, za sada, biće to projekcija na platnu. Za neke velike video bimove i skupu tehniku, mi baš nemamo mogućnosti. No, to neće umanjiti estetski doživljaj posetioca, koji će, kao i na prvom "Risu", sigurno uživati u prikazanom, usredsređujući se privučeni umetničkom snagom prikazanog, a ne razmišljajući o tehnici, jer će im čitavu pažnju privlačiti samo sadržaj koji će gledati.
- Otkud ideja da se ovakav festival organizuje u Banjaluci?
Odgovor: Ideje dolaze od pojedinaca. Ako imate Aleksandra Velikog, osvojićete svet i proširiti svoju kulturu. Ako nemate, onda će vam kulturu diktirati načelnici ministarstava i gradskih uprava, a to znači da nikad ništa nećete imati, jer nikad nije zabeleženo da su oni bilo šta, u umetnosti, pomerili s mesta. Znate da Srpska Akademija nikad nije primila Teslu u svoje redove, ali jeste gomilu za koje, ni žive, ni mrtve, danas niko ne zna. A ovde bi Pikasa pitali: "A u kom vi ministarstvu radite, kad već želite da izlažete svoja dela?!"
Tako da je ideja bila da se napravi festival, koji ne bi bio skup (sirotinjski je siromašan, da kažemo istinu, ali zato umetnički bogat, za razliku od nekih drugih, kod kojih je upravo obrnuto), koji bi dao priliku ovdašnjim piscima i glumcima, a doveo što je moguće bolje autore iz sveta (što će ovaj put i biti, i to prvorazrednih umetnika i vodećih u svojim zemljama), bilo lično (što ne možemo zbog sredstava, a takođe ni zbog toga što im ne možemo obezbediti, mnogima, pozorišno-scenske uslove kakve zahtevaju njihove predstave).
Svi se sećamo, ili bar neki, kad je ovde otišlo milion i po KM (ili možda više?) na propali filmski festival. Nikom ništa, nisu prve pare koje je pojela maca.
Ali, neki od nas, želili su i sebi, i gradu, da pokažu da ovde nisu samo mace koje proždiru novac, nego da ima i onih koji su zainteresovani za promociju umetnosti, specifično u oblasti o kojoj govorim.
Nije to bio nikakav direktni uticaj (to rasipanje novca na propali filmski festival), ovo je samo napomena šta se dešavalo, a ideja je bila da se afirmišu stvaraoci, a eto, preko njih, i grad. Znači, izraslo je to iz jedne imaginacije i umetničke potrebe, a ne neke administrativne ili političke odluke. Inače, ovo je jedini festival koji je upisan u svetski mima kalendar, i to pod imenom države: Republika Srpska.
Ne tražimo nikakve povlastice, samo bi volili da nas Salijeriji ne onemogućavaju. Ali, baš naprotiv, njihova je priroda upravo takva.
Ukoliko smatrate da bi još nešto trebvali da dodamo, slobodno dopišite....
Odgovor: Trudimo se da nešto napravimo, kako za sebe, tako i za sredinu, pogotovo za ove umetničke forme, ali su, za nezavisne umetnike, prepreke ogromne. Najviše je to do mentaliteta, koji nikad (u istoriji) ništa nije stvorio, pa mu je, onda, rušenje prirodnije nego stvaranje.
Ovo samo konstatujem.
Nećemo se žaliti. Tu smo, gde smo.
Bićemo "sa štitom, ili na štitu"!
Možemo da stvorimo svetski festival (što već u nekim elementima i jeste), vreme će pokazati da li smo i uspeli.
(odgovarao: Goran Kljajić, pisac, idejni osnivač Festivala "Zlatni Ris - Serbske" /Srpske, Serbskaja... - već kako kome odgovara, i tu je sloboda i gledaocu i organizatoru/)
napomena: theater - pisano američkim engleskim, zbog češće upotrebe od englesko-engleske varijante.
--
S poštovanjem
DIJANA MACURA LIPOVČIĆ
novinar "EuroBlica"
tel. 066 329 860